Razgovarali smo sa Nenadom Gojkovićem bivšim direktorom Prvog sektora (marketinga) u poduzeću Yugoimport-SDPR, čovjekom koji je 1990. godine industriji naoružanja Sjedinjenih Američkih Država ponudio zajedničku proizvodnju aviona Galeb 4.
O ovome poslu koji bi 30 godina osigurao rad mostarske tvornice Soko i prodaju 5000 aviona Galeb G-4, napisao je knjigu. Kaže kako knjiga predstavlja posvetu tvornici Soko i Mostaru u kojemu je proveo 16 divnih godina. Tvornici u kojoj je mnogo toga naučio i gradu u kojemu je stekao brojne prijatelje.
Veći dio razgovora pričao je o onome što je napisao u knjizi.
''Nije me bio strah da pokušam Amerikancima prodati avion. Jeste da bi to bilo prvi put u istoriji da je neko prodao Amerikancima borbeni, u stvari školsko-borbeni avion. Osim toga, kako su nam sami Amerikanci rekli, to bi bio i oficijelni avio za sve zemlje NATO pakta koje su u naoružanju imale čuveni F-16, zatim sve arapske zemlje, ali i sve ostale zemlje Bliskog i Dalekog istoka, Azije, Australije, Južne Amerike koje su već kupile F-16! Naravno, ostale zemlje ostale su naš teren za plasman. Znao sam da imamo dobar, što bi rekli „pogođen“ avion po svim parametrima, proizveden po vrhunskim tehnologijama i tehnološkim rješenjima toga doba. Imao je odlične letne osobine, bio je lako upravljiv, jednostavan, pouzdan, a opet dovoljno čvrst i robusan. Kada su Amerikanci napravili analizu performansi aviona, zaključak je bio, što su nam i predočili, da avion G-4 predstavlja klasu za sebe. Kako su Amerikanci rekli: „To je avion kojem pripada prva polovina XXI vijeka!'', pričao Nenad.
U iscrpnom razgovoru, Nenad je pričao o poslu sa Amerikancima, putovanju u Irak, Libiju, poslovima koje je radio za vojnu industriju tadašnje Jugoslavije. Otkrio nam je zanimljive, do sada nepoznate detalje o razvoju Novog aviona, prodaji Galeba u Burmu koja je tada bila pod sankcijama UN-a i još mnogo toga o čemu nije pisao u knjizi.
Razgovor je zanimljiv i vjerujemo kako vrijedi vaše pažnje.