Imao je prilike igrati neke od najvećih utakmica u Europi. Kao igrač Real Sociedada velike derbije protiv Athletic Bilbaa, u Barceloni protiv Real Madrida. Baskijski derbi je obilježio hat trickom, u El Clásicu je zabio dva puta Real Madridu.
Četiri sezone u Real Sociedadu su bile posebna priča. Sve je krenulo od gola Real Madridu iz slobodnog udaraca na Bernabeu deset minuta prije kraja utakmice rujna 1991. godine. Nakon toga je Kodro bio nezaustavljiv. Slobodni udarci, s krila, nakon centaršuta, solo prodora, bilo je sasvim svejedno.
Golovi su se redali kao na traci. Uostalom dva puta Kodro bio veoma blizu osvajanju Pichichi trofeja za najboljeg golgetera prvenstva. U sezoni 1993/94 Kodro je bio treći strijelac lige (23 gola) iza Šukera i Romarija, sljedeći drugi, Zamorano je u Realu zabio tri više. I onda je došla Barcelona. Johan Cruyff je krenuo graditi Barcelonu po svom izboru, Meho je bio među prvima.
"Pozvao me Carles Rexach koji je u to vrijeme bio pomoćnik Cruyff, ja sam njemu rekao, OK ali volio bih čuti Johana jer nekako nisam vjerovao da se to događa. I onda mi je nazvao Cruyff i rekao kako on pravi novu ekipu, kako u njegovim planovima računa na mene, kako želi da igram za Barcelonu i upitao me što ja mislim o tome. Zove te Cruyff, Barcelona, što ću misliti u tom trenutku. Netko zbog koga sam se počeo baviti nogometom, koga sam kao dječak od nekih sedam godina gledao kako igra, koji mi je nekako bio uzor, ono zamišljaš da igraš kao Cruyff te zove na telefon. Ja uvijek kažem da je to jedan od detalja koji su obilježili moju karijeru."
Ono što često u razgovorima Kodro ističe, jeste proces prilagođavanja po dolasku u Španjolsku. On kaže kako mu je jako malo vremena trebalo da se prilagodi sustavu, onome što traži liga, Real Sociedad, trener John Toshack jer je došao uz Veleža kao izgrađen igrač.
"Mi smo u Veležu imali sjajne trenere, radilo se na svim elementima, igrao sam u ekipi koja je osamdesetih godina igrala ponajbolji nogomet na prostoru bivše države. Jaka liga, utakmice, atmosfera oko ekipe, jednostavno je sve izgledalo na najvišem mogućem nivou. Mi kao Velež igramo protiv jedne Borussije Dortmund koja je u tom trenutku druga ekipa Bundeslige iza Bayerna i uvjereni smo da je možemo proći. Izgubimo prvu utakmicu 2:0 i opet vjerujemo u prolazak. Jednostavno je takva atmosfera vladala, publika, okruženje, svi te nekako vuku i onda kad pogledaš tu drugu utakmicu mi smo promašili penal, pogodili stativu, propustili nekoliko prilika, vodili 1:0, mi smo bili u situaciji da eliminiramo jednu ekipu kao što je Borussija. iz tog Veleža tada u Ligu petice kao što je Španjolska otišli su Predrag Jurić, Ivica Barbarić, Anel Karabeg, Vladimir Gudelj, Goran Jurić. I svi su igrali važne uloge, ja u Sociedadu, Vanja i Goca u Celti, Jurić, Karabeg i Barbarić Burgosu. To je dovoljan pokazatelj.
Za Velež je debitirao na vrućem terenu u Prištini, u Barceloni igrao s Hagijem, Popescuom, Figom, Prosinečkim, dijelio sobu s Pepom Guardiolom. Nije želio biti na klupi kada je došao Ronaldo, odbio je ponude Ajaxa i Benfice, pa je otišao na Tenerife zbog trenera Juppa Heynckesa, s kojim će doći do polufinala Kupa UEFA.
O tome kako ga je prekršajem zaustavio Maradona na utakmici protiv Seville, kakav je Guardiola kao trener, stanju u BiH nogometu, načinu na koji je napustio reprezentaciju kao izbornik, govorio Meho Kodro u 34. epizodi Podcasta Sport Centar portala Bljesak.info.