Karijeru je počeo u Mostaru, Veležu, ali je nakon godinu dana u omladinskog pogonu odlučio je otići u Nizozemsku.
U Velež će vratiti nakon nekoliko godina preko Crvene Zvezde. Koja je Marina uzela kao još jednog igrača gradeći veliku ekipu koja uzima naslov prvaka Europe 1991. Mostarac je strpljivo čekao svoju priliku, radio i trenirao s najvećim facama aktualnog prvaka Europe, a onda je morao ići na posudbu.
Za Marina je jedina solucija bila povratak u Velež kako bi sada kao igrač prve ekipe ispunio svoj san. Igrao je u sezoni 1991/92, a onda je došao rat. Marino Pušić se vraća i Nizozemsku, gdje igra mali nogomet, veliki, uči, školuje se.
Sedam godina je proveo kao trener u futsalu, vodio je sve mlađe selekcije Nizozemske, a onda je između futsal reprezentacije Nizozemske i omladinske akademije Vitesse, izabrao ovo drugo.
Futsal je ostao iza, karijera trenera u "velikom" nogometu je bila ispred. Od Vitessea, preko Brede, kratke epizode u Interu iz Bakua do Twentea, AZ Alkmaara i Feyenoorda danas. S kojim je za dvije sezone igrao finale Konferencijske lige, četvrtfinale Europske, na kraju je osvojen naslov prvaka Nizozemske nakon šest godina.
Marino Pušić je kao desna ruka trenera Arnea Slota dao ogroman doprinos.
"Kada smo stigli u Feyenoord, imali smo dva zadatka. Da ekipa igra atraktivno, napadački, s čime bi se naši navijači identificirali. A ovaj klub ima stvarno veliki broj navijača. Drugi zadatak je bio da stvaramo igrače koji bismo prodavali za veće iznose nego što je to bio slučaj prethodnih godina. Mi smo uspjeli u prvoj sezoni doći u finale Konferencijske lige, ali se budžet spustio. Druga strana uspjeha je bila ta da smo praktički ostali bez velike većine igrača, pa smo krenuli ponovo. Nitko nije očekivao da ćemo biti prvaci, čak mislim da nismo bili u uskom krugu favorita ali smo uspjeli.
Kao važnu stepenicu u svojoj trenerskoj karijeri Marino će izdvojiti Twente. Klub koji spada u velikane nizozemskog nogometa. Pušić je preuzeo Twente koji je u tom periodu bio pred raspadom.
Bez novca, igrača, ali Marino nije odustajao. Twente je vrlo brzo suprotno svim prognozama završio u prvoj ligi.
"Sjećam se kad smo ispali iz lige, navijači su dali jedno pismo u kojem su napisali zbog čega ja trebao ostati u klubu vratiti Twente u prvu ligu. Bilo je poprilično emotivno. Klub je bio u kolapsu, ja sam imao ponudu iz jednog drugog kluba, ali nakon tog pisma sam ostao i Twente vratio u prvu ligu".
Naravno da se Marino prisjetio i početaka u Veležu, svih trenera koji su tada radili u omladinskom pogonu.
"To su bili sjajni treneri Zeko Selimotić, Salem Halilhodžić, Mican Kordić, Franjo Vladić, Džemal Hadžiabdić. Sve tu to bili ljudi, treneri s jednom vizijom, rekao bi čak i ispred svoga vremena iako ni tada oni nisu imali neke posebne uvjete. Ovdje se uvijek igrao napadački nogomet i taj neki gen ja nosim iz Mostara, taj neki virus kojim sam se zarazio. Naravno, vremena se mijenjaju, život se mijenja, nogomet se promijenio, vrijeme ide", reći će Pušić.
O trenerskom poslu, napadačkom nogometu, periodu u Veležu, Crvenoj Zvezdi, trenerskim iskustvima, činjenici da je u nekoliko navrata prihvatio ulogu pomoćnika, umjesto uloge glavnog trenera u nekom drugom klubu, ponudama, planovima za dalje, Marino Pušić je govorio gost 38. izdanja Podcasta Sport Centar portala Bljesak.info.
#marinopusic #feyenoord #crvenazvezda #fkvelez #mostar #podcast