I on je kao većina dječaka tih godina razmišljao o tome da postane prije svega nogometaš, da zaigra u Veležu, međutim kako kaže sudbinu će odrediti visina. Jer kao visok momak vrlo vjerojatno bi završio na golu.
Otac je predložio da izabere, košarka ili odbojka. I odlučio se za košarku. Otišao je na trening Lokomotive, u to vrijeme da mladim dječacima radio je neumorni košarkaški trener Branko Princ - Prina, pa Miljenko Džidić - Džida, koji će pokrenuti priču o jednom novom klubu u Mostaru. Klubu koji se zvao Koš.
Suradnja Koša i slavne Cibone, otvorit će mogućost Borisu Džidiću da početkom devedesetih godina ispuni svoj san. Potpisao je za Cibonu u kojoj će provesti najveći dio igračke karijere. Igrao je za mlađe selekcije Hrvatske, sa onom mladom pod pod vodstvom Nevena Spahije 2001. godine će doći do finala Svjetskog prvenstva.
Međutim, ozljede, prije svega koljena su standarno pravile problem. Nakon treće operacije karijeru je završio u Mostaru, u dresu Zrinjskog. Međutim, ostao je uz parket, odlučio se za posao trenera. Vodio je Zrinjski, Student, Slobodu Ditu, Čapljinu, radio je kao izbornik mladih reprezentativnih selekcija BiH. Danas je trener juniorske momčadi Cibone.
"Prvi porazi u vrijeme dok sam bio trener Zrinjskog su nekako teško padali, ali valjda je to bio početak karijere, pa teško svariš svaki poraz, ali kasnije čovjek shvati da je to njegov posao. Sigurno jedan od težih poraza bio je onaj sa mladom reprezentacijom BiH (U18), na Eurobasketu, kada smo se borbi za opstanak u "A" Diviziji 2018. godine poraženi od Italije nakon dva produžetka. Sjećam se kako sam ušao u svlačionicu i vidio te mlade momke kako plaču, jednostavno ne može čovjeku biti svejedno" kaže između ostalog u razgovoru novog izdanja Podcasta Sport Centar portala Bljesak.info, Boris Boka Džidić.
Povod našeg razgovora bila je trenerska klinika koja će se održati ove subote u Mostaru, na koju dolaze provjerena trenerska imena Neven Spahija, Jasmin Repeša i Jurica Golemac, te Željko Kiauta, osnivač "Sportiw platforme" za zapošljavanje trenera i igrača.
Naravno nismo pričali samo o klinici, tu su bila i ona neizostavna pitanja o karijeri, igračkoj, trenerskoj, počecima, najboljim utakmicama, najtežim porazima.